Već na prvu može se reći da brački Bol poznaje samo dvije vrste gostiju: one koji mu se vraćaju povremeno, kad god uspiju, i one koji se vraćaju neprekidno, svakog ljeta iznova. I jednima i drugima zajedničko je valjda i to što se pitaju tko je i zašto Bolu nadjenuo ime, kad ovdje ama baš ništa ne boli, kad ovdje, u negdašnjem domu vinogradara, ribara i pomoraca, uistinu leži komadić zemaljskog raja u kojem vrijeme nema nikakvo značenje.
Počev od djelatnice u Turističkoj zajednici, radnika na benzinskoj pumpi, čak i onog što za život zarađuje naplaćujući parking, gostoljubivost je zarazna. Već od prve šetnje koja otkriva prelijepu otočnu arhitekturu, a skriva šarm kamenitih ulica kojima se olako otputiti uzbrdo bez cilja pa putem otkriti ljetno kino s novim Tarantinom na programu ili zalutati u dvorište starice koja će putnika namjernika ponuditi suhim smokvama i ništa ne tražiti zauzvrat.
Bol nudi sva lica turizma. Dani sporo teku u muzeju dominikanskog samostana s djelima Tintoretta, pustinji Blaca ili pak podrumu Prve vinarske zadruge iz 1903. godine s vrhunskim vinima. Oni koji preferiraju aktivan odmor, posebice biciklizam, startajući iz Bola mogu se uputiti u istraživanje otoka vidljivo ucrtanom rutom. Oni koji radije igraju tenis, Bol im nudi teniski centar \"Potočine\" s 20 igrališta sa crvenom zemljanom podlogom, okruženih zelenilom borova. Ljubitelji knjiga za sebe će nešto naći u knjižnici koja radi svaki dan i nudi domaće i svjetske klasike, može biti raj za ljubitelje sitnog pijeska zahvaljujući Zlatnom ratu, zbog stalnih mijena na \"nosu\" plaže koji formiraju valovi i morske struje, prozvanom prirodnim fenomenom.
Neopreznog, ljepotom ponesenog turista u stvarnost vraća tek udarac po džepu odluči li se na cjelodnevno kupanje upravo ondje. Suncobran, bez kojeg se ne može na nemilosrdno sunce, može se unajmiti za 50 kuna, isto toliko treba izdvojiti i za ležaljku. Od Bola do plaže pješak može stići dvojako: brodicom ili turističkim vlakom, po istoj cijeni od 15 kuna u jednom smjeru. Može se i autom, ali tada valja istresti 60 kuna za dnevnu kartu. Prosječna obitelj u jednom danu, osobito ako sa sobom ne ponese košaru i u njoj paštetu, na Zlatnom ratu može olako ostaviti i tisuću kuna.
>>Hvar - Upoznajte prelijepi gradić s dva lica: Razuzdanih noći i idile danju